Definitivno bih preporučio ovu šetnju svima. Nije previše strma, duga je oko 7 kilometara i stvarno se isplati. Prošao sam tu rutu sa svojim mlađim sinom i zaista smo uživali, zahvaljujući pogledima na more, zanimljivim plažama i posjetima raznim selima oko Brelja.
*Uvala Vruja*
Ovdje smo započeli našu ekspediciju. Zaljev se nalazi između obalnih gradova Pisak i Brela, u podnožju planinskog lanca Omiške Dinarice, ispod prijevoja Privorac i Dubac, koji razdvajaju dva planinska lanca – Omišku Dinaricu i Biokovo. Ovdje se susreću dvije rivijere – makarska i omiška. Stjenovite litice protežu se do dubine od 100 metara ispod razine mora.
Na ovom su mjestu otkriveni arheološki nalazi koji potvrđuju da su ljudi ovdje živjeli već od 3000. pr. Kr. Kad se pogleda preko zaljeva Vruja, može se vidjeti blagi val koji nastaje zbog nekoliko izvora slatke vode koji teku izravno u more ispod površine. To je golem sustav izvora, koji obuhvaća duboku podvodnu ponornicu promjera oko 60 metara, iz koje istječe velika količina slatke vode.
Također je zanimljivo primijetiti da najbliži grad, Pisak, ima drugo ime – Vruja. A stariji stanovnici Omiša i Brela i dalje stanovnike Pisaka nazivaju ‘Vrujancima’.
Vruja je također poznata kao jedno od tri mjesta na Jadranskom moru gdje hladni vjetar s planina – bura – puše najjače tijekom sezone. Često se kaže da ‘bura se rađa u Trstu u Italiji, krsti se u Senju i umire u Vruji’. Prevoj Dupci iznad Vruje djeluje kao prirodni lijevak kroz koji bura dobiva gotovo nevjerojatnu snagu.
Prema jednoj staroj legendi, na prijevoju Dupci Hrvati su uzviknuli ‘Više, više…’ kad su prvi put ugledali Jadransko more.
Postoji i druga legenda – o drevnom gradu na dnu zaljeva – Pelegrinu. Prema legendi, kad je more nemirno, može se čuti zvona gradske crkve kako zvone. A tko god se nađe na tom mjestu u ponoć na Badnjak, može vidjeti bijele konje kako vuku kočiju u kojoj su princ i princeza, izranjajući iz mora. Ako prolaznik uspije uskočiti u kočiju i staviti uzde u ruke princu, Pelegrina će kletva biti ukinuta i on će ponovno izroniti iz mora.
Ako želite sići do glavne plaže u zaljevu, morate biti oprezni – spust je strm. Plaža se sastoji od najfinijeg pijeska, koji na nekim mjestima stvara ogromne naslage. Pijesak se ne proteže daleko u more. Čak i oko plaže možete vidjeti obilje svježe vode koja izviruje iz raznih pukotina u stijenama i tlu. Pogled na litice također je veličanstven, s otvorima prema špiljama vidljivima na stijenama.
Nije ni čudo da su mnogi penjači vidjeli litice Vruje kao izazov. Doslovno su postale san svakog penjača. Godine 2018. mladi slovenski svjetski prvak u penjanju Kernej Kruder označio je najtežu penjačku rutu u Hrvatskoj na liticama iznad Vruje. Trebalo mu je 63 pokušaja da je napokon savlada!
Smatram da je Vruja jedinstveni prirodni fenomen u Hrvatskoj i definitivno bih preporučio posjet tamo.
Nad zaljevom se uzdiže kip Stella Maris (Zvijezda mora), za koji se kaže da štiti morski svijet. I to je bila naša polazna točka.
*Stella Maris – Brela*
Od glavne ceste (Jadranske autoceste) makadamski put vijuga prema statui Stella Maris, odakle se pruža panoramski pogled na cijelu uvalu. Od kip Stella Maris možete se priključiti stazi koja vodi od Pisaka do Brela. Na početku staza prolazi kroz gole, krške litice s pogledom na okolni krajolik.
Iza nas se nalaze stjenoviti vrhovi planinskog lanca Omiške Dinare – točnije Šatarice (642 m). S naše lijeve strane počinje planinski lanac Biokovo.
Nakon otprilike 2 kilometra staza se nastavlja kroz borovu šumu, gdje možete vidjeti skretanja na uske staze koje vode niz strmu padinu do skrivenih plaža.
Tijekom naše šetnje, uz zvuk mora, uživali smo u koncertu cikada 🙂 .
Nakon 3 kilometra hoda stižemo do asfaltirane ceste koja nas vodi pokraj prekrasnih prirodnih plaža sve do sela Ivanci. Nakon zalogaja u lokalnoj pizzeriji Jakiruša, nastavljamo duž obale, prolazeći pokraj prekrasnih, ugodnih malih plaža kroz područja kao što su Jardula, Pročiok, Stomarica i Podrače. Ovdje prolazimo pokraj poznatog simbola Brela – takozvanog ‘Kamen Brela’ – a nakon još otprilike kilometar i ‘intenzivnog vježbanja’ (na vanjskom fitness centru), stižemo do restorana Hrast u Brelu.
Tamo smo završili našu šetnju i već smo se veselili kupanju u moru jer se temperatura prilično popela. Tek kasnije sam saznao da je ruta kojom smo prošli dio poznate hrvatske dugoprugaške staze VIA ADRIATICA.
Zdravo tijelo, zdrav um 😀 … u ovom slučaju, dva uma 🙂
