Nakon kiša na Balkanu, poplave u planinama

Mislim da su mnogi zaljubljenici u Balkan primijetili iznenadno pogoršanje vremena diljem balkanskih zemalja, što je rezultiralo poplavama u nekoliko obalnih gradova. To je bio razlog zašto sam stalno odgađao svoje sljedeće putovanje. Sve dok nisam vidio poboljšanje u vremenskoj prognozi u aplikaciji, a nekoliko dana kasnije već sam putovao u Crnu Goru.

Moram priznati, osjećao sam se pomalo nelagodno kad sam vidio ogromnu količinu snijega koja je pala u Srbiji (blizu grada Zlatibora). Bilo je isto na sjeveru Crne Gore (blizu grada Kolašina). Problem je bio u tome što sam planirao šetnje po planinama bez snijega, pa nisam ponio nikakvu opremu za snijeg. Moje su brige nestale tek kad sam stigao u glavni grad Crne Gore, Podgoricu, a nakon što sam prošao kroz priobalni planinski lanac tunelom Sozina, bio sam siguran da ću uživati u planinama bez snijega. Izuzetak je bio najviši vrh – Rumija kod Bara – za koji se govorilo da je noć prije palo oko 30 cm snijega.

*U potrazi za vodom na planinama*

Nakon što sam se smjestio u smještaj iznad grada Bara, u selu Dobra Voda, već sljedećeg dana planirao sam izlet u planine kako bih vidio dva vodopada. Ujutro me pogled iz prozora uvjerio da je vremenska prognoza ovaj put bila točna – bilo je zaista prekrasno.

Bio sam vrlo znatiželjan zbog slapova, jer sam na internetu pronašao vrlo malo informacija o jednom od njih, nazvanom ‘Skak’, koji se nalazi na potoku Vicković. Drugi slap, nazvan ‘Zup’, nalazi se na rijeci Željeznica i spominje se češće.

Ako ne volite duge šetnje, oba vodopada su prilično blizu sela Dumezić. Odlučio sam ostaviti svoj automobil malo više u selu Tudjemili. To je malo selo (s 146 stanovnika 2011. godine) u planinama iznad grada Bara, ali od goleme povijesne važnosti za Crnu Goru i njezin narod.

Da bismo razumjeli značaj ove regije, moramo se vratiti sve do 11. stoljeća. U to je vrijeme u ovoj regiji postojao politički entitet poznat kao Duklja, koji je bio vazalna država Bizantskog Carstva. Između 1034. i 1043. godine Dukljom je vladao Stefan Vojislav, pod čijim je vodstvom započeo ustanak protiv bizantske vlasti. Godine 1042. snage Stefana Vojislava sukobile su se s brojčano nadmoćnom bizantskom vojskom u Bitci kod Tudjemili. Bizantska vojska je poražena, a Duklja je potom stekla neovisnost. Bitka kod Tudjemila postala je simbol suvereniteta crnogorske države, a 7. listopada (datum bitke) se svake godine obilježava kao Dan crnogorskih oružanih snaga.

Od džamije u selu, gdje sam ostavio parkiran automobil, prošetao sam oko kilometar nizbrdo asfaltiranim putem, zatim 400 metara preko brda blatnjavom stazom, nakon čega sam još kilometar prošao zemljanim putem i našao se na rubu sela Zupci. Selce je poznato po svojoj katoličkoj crkvi sv. Ivana Krstitelja, o kojoj ću pisati više u svom sljedećem članku.

Čak nisam ni stigao do crkve na ovom putovanju, jer sam skrenuo u divljinu prema selu Dumezić. Ovdje je trebao biti pješački put (barem prema karti), ali nije bilo ništa takvog, pa sam se služio mobilnom aplikacijom koja me barem držala na pravom putu.

Čak i izdaleka čuo sam tutnjavu rijeke Željeznice, koju sam morao prijeći da bih došao na drugu stranu. Ali morao sam pronaći most, jer je u rijeci bilo toliko vode nakon obilnih kiša da prelaženje pješice nije dolazilo u obzir. Srećom, odmah sam uspio pronaći most ☺.

Iako je rijeka Željeznica duga manje od 20 kilometara, ima povijesni značaj. Do 1878. godine činila je granicu između Austro-Ugarske i Osmanskog Carstva. To je jedna od obalnih rijeka koje izvire u podnožju krških planina i obiluje vodom. U prošlosti je Željeznica poplavljivala cijelo područje na kojem danas stoji grad ‘Novi’ Bar. Vjeruje se da ime grada Bara potječe od arhaičnog izraza ‘barama’, koji označava poplavne ravnice.

Videozapisi rijeke Željeznice

S mosta sam prošao još oko 100 metara kroz šumoviti teren i našao se u selu Dumezić. Vratit ću se u ovo selo u svom sljedećem članku.

Penjanje do slapova Skak započinje u ovom selu. Nalazi se na potoku Vicković, koji, nakon što se “obruši” s visine od preko 100 metara, ulijeva se u rijeku Željeznicu. Skak se sastoji od tri slapova, ukupne visine više od 100 metara, pri čemu najviši od njih doseže otprilike 40 metara.

Penjanje do njega dugo je samo pola kilometra, ali je prilično strmo. Malo je naporno, ali pogled na kaskadni slap i okolni krajolik definitivno se isplati.

Pri spuštanju nije potrebno ići sve do sela; umjesto toga skrenite lijevo na raskrižju neposredno iznad sela. U početku će vas ugodna staza voditi kroz područje u kojem ćete s lijeve strane imati tuffovu liticu, a s desne rijeku Željeznica, koja se postupno približava.

Tufni zid je ubrzo zamijenjen stjenovitim formacijama poznatim kao Sivi zid, što znači da ste sada vrlo blizu slapova Zup. To nije visok slap, već područje koje se sastoji od nekoliko manjih slapova. Ono što me je zaista impresioniralo bio je volumen vode u rijeci Željeznica. Unatoč nedavnoj kiši, voda je imala prekrasnu boju.

U tom trenutku morao sam preispitati svoje planove za sljedeću fazu putovanja. Izvorno sam planirao preći rijeku plitkim mjestom i potom se popeti preko planine do pravoslavnog samostana Ribnjak. Međutim, kad sam pronašao mjesto na karti označeno kao prijelaz, bilo mi je jasno da danas neću tim putem…

Saznat ćete kako sam preispitao rutu i nastavio dalje u jednom od mojih sljedećih članaka ☺ …

Ako odlučite krenuti mojim stopama i trebate savjet o smještaju, hrani, planinarskim stazama ili drugim načinima provođenja vremena na obali oko Bara ili Sutomora, slobodno me kontaktirajte putem e-maila na ajka@uzisibalkaninak.com, moju Facebook stranicu ‘Uživajte u Balkanu drugačije‘ ili Instagram.

P.S.: Sve su fotografije moje i zaštićene autorskim pravima 🙂 …