Već sam napisao nekoliko članaka o svojim lutanjima po Paklenici. Ali vas nikada nisam upoznao s obalnim gradićem Starigradom, koji mi je vrlo drag i koji koristim kao svoju bazu kad istražujem kutke južnog Velebita.
Ovaj grad nudi sve što mi treba: netaknutu prirodu u okolici, mir i tišinu (posebno u proljeće i jesen), plavo more, toplu sunčevu svjetlost i dašak povijesti.
*Malo povijesti*
Iako se obalni obronak planinskog lanca Velebita na prvi pogled čini neugostoljubivim, područje na kojem se danas nalaze Starigrad i obližnje selo Seline naseljeno je od prahistorijskih vremena. Ovo područje naseljeno je najmanje deset tisuća godina.
Vjeruje se da su male skupine lovaca nastanjivale ovo područje tijekom posljednjeg ledenog doba. Tada je razina mora bila 120 metara niža nego danas. Cijeli sjeverni Jadran u to je vrijeme bio prostrana travnata ravnica na kojoj su pasle krda divljih goveda. Velebitski kanal bio je široka dolina kroz koju je tekla rijeka. A planinski masiv Velebita bio je hladan i neprijateljski, a njegovi najviši dijelovi prekriveni ledenjacima. Kada je razina mora počela rasti na kraju ledenog doba, ljudi su morali tražiti nove načine preživljavanja na višim, planinskim područjima. Iz tog razdoblja potječu najstariji tragovi ljudske prisutnosti na Velebitu.
Prije osam tisuća godina u području Jadrana pojavile su se skupine pastira i poljoprivrednika. Stigli su morem, u malim skupinama, donoseći sa sobom pšenicu, domaće životinje i osnovno znanje o njihovom uzgoju. Tako je započeo stočarski život na Velebitu, koji je sve do nedavno ostao jedna od najvažnijih gospodarskih djelatnosti. Pašnjaci su bili razasuti po planinama na različitim nadmorskim visinama, što je omogućavalo sezonsku iskoristivost.
Bakarno doba donijelo je život u većim zajednicama i izgradnju prvih građevina. Mnogi strateški važni lokaliteti na stjenovitim rtovima bili su utvrđeni zidinama – takve su utvrde poznate kao brdski gradovi i služile su u obrambene svrhe. Danas su uništene. Poznati brdski gradovi nalazili su se iznad današnjih Modriča, Seline, Starigrada i Milovca, štiteći veliko područje plodnih polja u ovom dijelu obale. Oko brdskih gradova nalazili su se grobovi lokalnih vladara iz brončanog i željeznog doba koji su vladali ovom regijom. Većina grobnih humaka iskopana je davno, a grobovi su opljačkani.
Tijekom posljednja dva stoljeća prije Krista istočna obala Jadrana postupno je bila zauzeta od strane rimskih trupa. Početkom 1. stoljeća poslije Krista osnovana je rimska provincija Dalmacija. U to je vrijeme osnovan Starigrad, tada poznat kao rimski grad Argyruntum, i brzo se razvio u važan trgovački centar. Grad je cvjetao tijekom ‘Pax Romana’. Život u gradu je ‘ugasnuo’ početkom 4. stoljeća, kada su započele invazije ‘barbarskih’ plemena.
Srednji vijek obilježen je “Velikom selidbom”. U tom je razdoblju u Dalmaciju stiglo Hrvati. Najstariji sačuvani trag njihove prisutnosti je crkva sv. Jurja u Rovanjskoj (izgrađena u 9.–10. stoljeću). U Starigradu sličan trag je crkva sv. Petra.
Uslijedila su dva stoljeća ratova s Turcima, zbog čega su podnožja Velebita teško stradala i zapala u ruševinu. Godine 1527. Turci su zauzeli Liku i dalmatinsku pozadinu, kao i grad Obrovac na rijeci Zrmanji. Malo kasnije zauzeli su i veći dio Ravnih Kotara. Nakon što su prodirali u Novigradsko more, kopneni su vezi između sjevernog i južnog dijela Hrvatske potpuno prekinuti. Posljedično, obalna padina Velebita (uključujući Starigrad) pretvorila se u “zemlju nikoga” i postala je poprište čestih vojnih operacija i upada. Ova je situacija trajala otprilike 150 godina. Kada je turska moć oslabila, venecijanske vlasti su već 1671. godine počele ponovno naseljavati napušteni Starigrad. Do kraja 17. stoljeća gotovo su cijela podnožja ponovno naseljena. Godine 1700. Turci su se trajno povukli, a podnožja južnog Velebita postala su dio Venecijanske Dalmacije.
Dalmacija je potom bila pod francuskom vlašću kratko razdoblje (1806.–1814.), a 1815. postala je dio Austro-Ugarske (do 1918.).
*Moje misli ☺*
Centar Starigrada, gdje se nalazi većina kafića, restorana i povijesnih spomenika, omeđen je područjem između Trga Stjepana Radića i sporednih ulica Sv. Jurja i Stjepana Bušljeta. To je obalno područje s lukom.
Ako prođete oko 700 metara ulicom St. George od trga, doći ćete do informacijske ploče koja pruža detalje o rimskom gradu Argyruntumu, koji se nalazio na mjestu današnjeg Starigrada.
Ako se okrenete leđima prema informacijskoj ploči, vidjet ćete staro groblje s ruševinama male crkve. Prošetajte oko njega i pokušajte osjetiti čarobnu auru koja iz njega zrači.
Zatim nastavite Ulicom svetog Jurja uz obalu oko 100 metara i doći ćete do crkve svetog Jurja. Ova je crkva izgrađena 1850. godine, a bogoslužja se i danas održavaju u njoj.
Ako nastavite istom ulicom do kraja (gdje se spaja s ulicom Franje Tuđmana), proći ćete pokraj nekoliko mjesta pogodnih za kupanje u moru, kao i mog omiljenog restorana Dalmacija, gdje ne smijete zaboraviti probati ukusnu čokoladnu tortu za desert ☺.
Moj omiljeni kafić-bar B & T nalazi se na raskrižju ulice Sv. Jurja i ulice Franje Tudmana, gdje se obično zaustavim na kavu ili točeno pivo dok šetam Starim Gradom.
Preporučujem nastaviti ulicom Tudmana prema selu Seline, zatim skrenuti desno na ulazu u kamp i nastaviti duž obale. To će vas dovesti do plaža koje pripadaju resortu Bluesun Hotel Alan. Imajte na umu da je ovu šetnju dopušteno poduzeti samo izvan službene sezone! Ako želite prošetati tamo tijekom sezone, nastavite Tudmana ulicom nakon ulaska u kamp i skrenite desno tek nakon što prođete hotelski kompleks, odmah iza Tommy supermarketa, te krenite ravno prema moru.
Stignut ćete na plažu na kojoj volim plivati. Preporučujem da nastavite duž obale prema Selini, a iz daljine ćete vidjeti siluetu ruševina tornja zvanog Večka kula. Ovu su utvrdu izgradili Venecijanci u 16. stoljeću kako bi se obranili od Turaka. Tijekom turskih napada toranj je imao veliku stratešku važnost u kontroli plovidbe kroz Velebitski kanal. Arheolozi vjeruju da je toranj imao tri kata. Postoji mnogo legendi o tornju, a najzanimljivija se odnosi na kralja Pasoglava.
Prema legendi, kralj Pasoglav, koji je imao ljudsko tijelo i pseću glavu, nekada je živio u Večkoj kuli. Uvijek ga je brijao drugi mladić, jer je kralj svoga brijača, koji bi ga obrijao i vidio njegov pravi oblik, dao pogubiti kako se njegova tajna ne bi otkrila. Majka jednog od mladića koji je trebao obi i obrijati kralja smislila je način da spasi svoga sina. Zamiješala je kruh sa svojim mlijekom i dala ga sinu da ga ponudi kralju. Nakon brijanja, kralj je pojeo kruh, a zatim mu je mladić rekao da je kruh sadržavao i majčino mlijeko. Budući da su postali braća zahvaljujući majčinom mlijeku, kralj je odlučio pustiti ga, ali mu je naredio da nikome ne otkrije tajnu pseće glave.
Mladić je dugo čuvao tajnu za sebe, ali je naposljetku odlučio povjeriti je zemlji. Iskopao je rupu, nagnuo se i šapnuo tajnu. Kasnije je iz zemlje izraslo staro stablo, od kojeg je jedan pastir napravio zviždaljku. Kad je počeo svirati, odjeknule su riječi: ‘Naš kralj ima pseće glave’. Tajna se proširila, a kralj Pasoglav ostao je neobrijan i u samoći do smrti, dok mladići više nisu morali strahovati od smrti u kraljevskoj tvrđavi.
Lokacija ruševina Večka kula zapravo je rt na plaži Kulana, pa svakako idite na kupanje ☺.
Ako ne volite planinarenje, ali obožavate prekrasne poglede, dat ću vam dva savjeta – i lako možete doći tamo automobilom.
Ulica Alojza Stepinca vodi iz Starigrada u planine. Upravo ta cesta povezuje grad s planinskim selima poput Dokozica, Katalinića i Milovaca. Cijeli put dug je 6,5 km i završava na parkiralištu na planinskom prijevoju između vrhova Gradić i Kojića glavica. Cijela je ruta u usponu i vodi vas pokraj zanimljivih stjenovitih formacija. Pogledi, bilo prema moru ili na planine Velebit, doista su impresivni. Potrebno je voziti sporije zbog uske asfaltirane ceste i biciklista, ali inače je cijeli put lako proći.
Druga opcija je voziti do sela Modrić (oko 10 km) cestom D8, a zatim skrenuti u brda na cestu 907. Cesta se postupno penje, vodeći vas pokraj brda Gromila (141 m), Visoka Glavica (253 m) i Kitnasta Glavica (286 m). Ako budete imali sreće ☺ i na cesti naiđete na krave ili drugu stoku (koja ovdje slobodno pase), sigurno ćete se morati zaustaviti, jer ovdje lokalne krave imaju svoja pravila ☺.
Nakon otprilike 5 kilometara asfalta počinje prašnjava, kamenita staza. Ako vozite niže vozilo, najbolje je usporiti radi sigurnosti, ali je sasvim prohodna (vozio sam Škodu SUPERB). Postupno ćete se popeti iznad brda Visoka glavica (509 m), proći između brda Veliki kuk (777 m) i Debeli kuk (728 m) te stići do prekrasnog mjesta na nadmorskoj visini od 900 m zvanog Libinjska kosa.
Odavde možete započeti uspon na glavni greben Južnog Velebita – najbliži vrh je Sveto Brdo (1.750 m). Čini se kao da ste na drugom kraju svijeta, osobito ako dolazite od mora, jer vas prijelaz preko Libinjske Kose vodi iz priobalnog svijeta u srce Velebita. Možete se vratiti istim putem, ili postoji druga opcija – nastavite voziti cestom broj 1003 preko platoa oko 7,5 km i iza brda Alanac priključit ćete se na poznatu Majstorsku cestu. Ovdje zaista morate voziti vrlo sporo kako ne biste udarili u podvozje ili probušili gumu. Ali ovaj mali porast adrenalina se definitivno isplati ☺. Zatim možete odlučiti hoćete li skrenuti lijevo na Majstorsku cestu i voziti sve do sela Sveti Rok ili skrenuti desno i, nakon kilometar i pol preko prijevoja Baćin Stolac (912 m), stići do prijevoja Vrhprag (856 m). Ovaj prijevoj je poznat kao polazište za uspon na Tulove grede. Također je poznat iz filmova o “Winetou”, jer su mnoge scene iz njih snimljene upravo ovdje. Zatim se jednostavno spustite cestom Majstorska, gdje ćete se priključiti na cestu D547 i vratiti se u Starigrad.
Starigrad zaista ima mnogo toga za ponuditi. Pokazao sam ti nekoliko zanimljivih mjesta, ali ni izdaleka ne sva. Nadam se da sam te na neki način inspirirao.
Ako odlučite krenuti mojim stopama i trebate savjet o smještaju, hrani, planinarskim stazama ili drugim načinima provođenja vremena u okolici Starigrada i Paklenice, slobodno me kontaktirajte putem e-maila na ajka@uzisibalkaninak.com, moju Facebook stranicu ‘Uživajte u Balkanu drugačije‘ ili Instagram.
P.S.: Sve su fotografije zaštićene autorskim pravima 🙂
