Odvest ću te u Crnu Goru, točnije u planinski masiv Durmitor. On je dio Dinarida, proteže se sjeverom Crne Gore, ondje gdje graniči s Bosnom i Hercegovinom. Najviši vrh Durmitora je Bobotov Kuk, visok 2.523 metra. Durmitor je jedan od pet nacionalnih parkova u Crnoj Gori.
Ovaj nacionalni park jednostavno ima sve što bi nacionalni park trebao imati… Visoke vrhove, ledenjačka jezera, duboke kanjone, špilje. Postoji mnogo pješačkih staza, od lakih do zahtjevnijih. Volim se vraćati ovamo i povest ću vas tamo u svojim budućim objavama.
*Planiranje*
Prije ovog putovanja već sam posjetio Durmitor zimi (u veljači), kada sam doživio metre snijega, ali i u kolovozu… iako bez metara snijega 🙂 Bio sam vrlo znatiželjan vidjeti kako tamo izgleda u jesen, pa sam u studenom donio spontanu odluku da se uputim u ovaj turistički raj i pokušam neka zanimljiva uspona.
Nisam planirao ništa konkretno, jer znam da se vrijeme u planinama – a to vrijedi i za Durmitor – ponaša po svojim pravilima. Od prekrasnog sunca, preko kiše i magle, do snježnih vrhova. I upravo zato sam morao spakirati opremu za sve vrste vremena… moglo bi se reći za sve godišnje doba 🙂 🙂 .
*Smještaj*
Kad sam na Durmitoru, boravim u gradu Žabljaku. To je mali grad s oko 2.000 stanovnika. Zahvaljujući svojoj jedinstvenoj lokaciji na nadmorskoj visini od 1.450 metara i brojnim mogućnostima smještaja i prehrane, postao je značajan turistički centar koji privlači velik broj domaćih i međunarodnih posjetitelja.
Moje utočište mira je hotel Casa di Pino EcoLodge. Hotel obuhvaća 8 smještajnih jedinica, od dvokrevetnih soba do apartmana s više kreveta, kao i saunu, masažnu sobu i ugodan salon na prizemlju. Vlasnik hotela je zaista uspio stvoriti jedinstven prostor s obiteljskom atmosferom. Vrijedi spomenuti savršeno pripremljene doručke od lokalnih sastojaka. Ukusni čajevi od ljekovitog bilja iz nacionalnog parka su podrazumijevajuća ponuda, a u ponudi je i izvrsna kava. Hotel je otvoren tijekom cijele godine. Ako želite vidjeti kako jedna od soba izgleda, kliknite na video ispod i pogledajte i moje fotografije hotela.
*Putovanje*
Postoji nekoliko načina da stignete do Žabljaka. Ako želite putovati zrakoplovom, možete rezervirati let do glavnog grada Crne Gore, Podgorice, odakle će vlasnik hotela Casa di Pino organizirati prijevoz automobilom do hotela. Let traje otprilike 75 minuta, a prijevoz otprilike 2,5 sata (ovisno o vremenskim uvjetima, 133 km).
Druga je opcija putovanje automobilom. Postoji nekoliko ruta do Žabljaka; najkraća (iz središnje Slovačke) vodi preko Mađarske i Srbije. Ruta prati autocestu sve do grada Čačka (otprilike 140 km južno od Beograda). Odatle putovanje postaje sporije, s oštrim zavojima kroz gradove Užice, Zlatibor, Nova Varoš i Prijepolje, sve do graničnog prijelaza Jabuka. Od graničnog prijelaza do Žabljaka ima samo 73 kilometra. Preporučujem zaustavljanje u gradu Plevlja kako biste vidjeli džamiju Husain-paše i, dok vozite preko kanjona rijeke Tare, koji nudi zadivljujući krajolik.
Odlučio sam u studenom putovati do Žabljaka dužim, ali udobnijim putem preko Mađarske i Hrvatske. Ovu rutu preporučio bih samo ako planirate noćenje. Prednost je što autocesta vodi sve do hrvatskog grada Ploče, a putovanje je također brže zahvaljujući mostu koji povezuje kopno s Pelješcem, a koji je dovršen prije nekoliko godina. Prenoćio sam u selu Orašac (otprilike 15 km sjeverno od Dubrovnika), koje mi se toliko svidjelo da sam produžio boravak za još jednu noć. Bilo je toplo i sunčano, i da nije bilo jakog vjetra koji je uzrokovao velike valove, razmislio bih o kupanju.
Iz Orašaca sam putovao preko Dubrovnika i graničnog prijelaza Gornji Brgat u Bosnu i Hercegovinu, stižući u vrlo lijepi bosanski grad Trebinje (otprilike 45 km), gdje sam se počastio šalicom fantastične kave; a preko graničnog prijelaza Klobuk i grada Nikšića (Crna Gora), stigao sam do svog odredišta u gradu Žabljaku (otprilike 135 km).
*Planiranje aktivnosti u Žabljaku*
Ključni čimbenik pri planiranju aktivnosti u studenom bio je, naravno, vrijeme. Iako sam dosta pješačio, u ovakvim situacijama prirodno radije savjetujem se s lokalnim stanovništvom, koje svoje planine poznaje iznutra i dobro zna njihove promjenjivosti u svakom godišnjem dobu.
Jedna od aktivnosti koje su preporučili bila je planinarenje na planinu Šljeme. Šljeme je treći najviši vrh planinskog lanca Durmitor, visok impresivnih 2.445 metara.
Želio bih istaknuti da ovo nije vrh kao svaki drugi. Zapravo, Šljeme je stjenovita visoravan duga otprilike 2 km, s prosječnom visinom koja premašuje 2.400 metara. Na ovoj visoravni nalazi se nekoliko vrhova, od kojih su najpoznatiji Istočni vrh na 2.445 metara i Vrh Šljemena na 2.455 metara. Moje odredište bio je Istočni vrh.
*Uspon*
I došao je dan uspona, dan na koji sam se zaista radovao. Dan sam odabrao prema vremenskoj prognozi i moram reći da je bila točna. U sedam ujutro još je bilo ledeno (posebno u hladu vrhova), ali sunce je već osjećalo svoju prisutnost svojim grijanim zrakama.
Najbolje mjesto za početak uspona na Šljemu je parkiralište skijališta Savin Kuk, smješteno blizu vrha Vodena Glavica (1.533 m). Vožnja od Žabljaka traje 7,5 km… na dohvat ruke 😉 Neposredno iznad skijališta uzdiže se impozantni Savin Kuk (2.313 metara). Šljeme i Savin Kuk, smješteni sjeverno od njega, čine istočnu rubnu liniju središnjeg Durmitora iznad takozvanog Plana jezera.
Odmah na početku uspona dogodilo se nešto prekrasno: Bog mi je poslao dva vodiča za ovaj uspon. Dok sam još bio na parkiralištu, dva mala šteneta, brat i sestra, potrčala su prema meni. Željela su se igrati i maziti, a ja to jednostavno ne mogu odbiti. I tada nisam imao pojma da će me pratiti sve do kraja šetnje.
Nakon blagog uspona na početku, a zatim strmijeg uspona, stigao sam do svoje prve destinacije, brda Panali (1.813 m). Ovo brdo ističe se na masivu Šljeme i služi kao još jedna polazna točka za daljnji uspon.
Mali psići su bili toliko umorni da su zaspali, pa sam ih pustio da drijemaju i nastavio svojim putem.
Staza vijuga uz strmu padinu pokraj stjenovitih formacija Korita i Osojna Greda te špilje Šupljika do grebena Šljeme. Pogledi su zadivljujući; posvuda je samo praznina – samo ja, lokalni kamz (poznat lokalno kao ‘divokoze’) i tišina…
Nakon što sam prešao nekoliko provalija, stigao sam sve do Istočnog vrha. Nisam ondje dugo ostao, jer što sam se više penjao, to je ledeni vjetar sve jače puhao, pa sam napravio nekoliko (otprilike 100) fotografija… hahaha… I odlučio sam se vratiti natrag.
Umoran sam, ali dobijem nevjerojatan nalet energije kad ugledam pse kako trče prema meni na vrhu. Odspavali su i pronašli me. To me ispuni snagom i radošću, a kao nagradu sam im dao poslasticu.
Vraćam se istom rutom, pazeći na vjetar, osobito na rubu litice. Psi me vjerno prate, a ja uživam u zadivljujućim pogledima i njihovom društvu.
Dolazim sa svojim vodičima na parkiralište skijališta Savin Kuk. Tamo me dočekuje ogroman bernardac, što me malo prestravilo, pa sam skočio u auto sa svojim ruksakom. Međutim, nakon trenutka skupio sam hrabrosti da ga pokušam pomaziti. Bio je vrlo prijateljski i navikao na ljude. Ostali psi su na njega lajali i bilo je jasno da su ga se malo bojali. Bilo mi je teško napustiti tako dobro društvo, ali mi je već želudac krenuo u grčeve. Srećom, u autu sam primijetio da mi je sveti Bernard kao suvenir na nogavici hlača ostavio ljepljiv trag sline dug 20 centimetara. Barem sam imao vremena obrisati ga prije ulaska u restoran.
Penjanje iza mene i orkestar u mom trbuhu smiruju se ispred mene 😉 . Odabrao sam restoran Or’O u samom središtu Žabljaka.
Pješačenje na Šljemu nije jedno od najdužih; ruta od parkirališta i natrag duga je oko 9 km i može se prijeći za manje od 5 sati umjerenim tempom. Međutim, ako se zabavljate s psima i fotografirate… trebat će vam duže. Ali meni to ne smeta, jer je putovanje sama destinacija. Uspon je otprilike 920 metara. To je uspon koji svatko tko je prilično puno pješačio može savladati. Nije potrebna posebna oprema; zimi su dovoljni cepini i sjekira. I, naravno, zdrave noge, dobra pluća i vedar duh.
Ako odlučite krenuti mojim stopama i trebate savjet o smještaju, hrani, planinarskim stazama ili drugim načinima provođenja vremena u Durmitoru, slobodno me kontaktirajte putem e-pošte na ajka@uzisibalkaninak.com ili putem moje Facebook stranice ‘Uživajte u Balkanu drugačije’.
P.S.: Sve su fotografije zaštićene autorskim pravima 🙂
